zaterdag 7 februari 2009

DI SINKU DJADUMINGU SIKLO B

Promé Lektura : Yob 7, 1-4. 6-7
Salmo : Salmo 147, 1-2. 3-4. 5-6
Di dos Lektura : 1 Korinto 9, 16-19. 22-23
Evangelio : Marko 1, 29-39



E promé lektura ta kompartí ku nos un parti di e diskurso ku Yob a tene pa su amigunan, kaminda E ta reklamá Dios e kantidat di sufrimentu ku e mester a pasa den. Job ya no ke biba mas, e no ke skucha mas splikashon tokante e pakiko di su sufrimentunan, e no por soportá sinti su mes asina bandoná pa Dios, ya e no por ni drumi pasobra kontinuamente e ta sufriendo i su speransa a disparsé por kompletu. Kiko ta pasando ku Yob? E ta sinti su mes rechasá i bandoná pa Dios dilanti di tantu sufrimentu. Pero, realmente Dios a bandon’é? Bida di Hesus lo kontesta nos ku nò; ku Dios ta kana ku esun ku ta sufri, e ta sinti kompashon kuné. E lo ta serka di e persona ku ta sufri pa dun’é forsa i aliviá su sufrimentu. Laga nos reflekshoná riba esaki pa medio di e Evangelio djawe.

Marko ta konta di e kuminsamentu aki di bida di Hesus, kaminda E ta sali for di snoa pa hiba presensia di Dios na un kas humilde kaminda e suegra di Pedro ta drumi malu. Ku su akshon ora ku El a mishi ku man di e hende malu i a lant’é, Marko ta indiká na nos serkania ku Hesus a demostrá ku esnan ku tabata sufri; e ta imáhen di Dios ku ta aserká esnan ku a parse di a keda rechasá p’E debí na nan pikánan. Hesus ku esaki i ku hopi otro sanashon no tabata ke bisa ku su mishon lo tabata di un kurandero. Hesus, mas bien, ta buska pa hasi presente e reino di Dios, hiba e Bon Notisia di presensia di Dios entre hende, di su mizèrikòrdia, di su serkania i di e rekonsiliashon entre Dios i hende. Ta p’esei Marko, ta transmití na nos e figura aki di Hesus ku ta retirá su mes pa resa, semper alimentando su relashon ku su Tata. Ta p’esei mes, Hesus ta rechasá di ta rekonosé pa e pueblo pa medio di su sanashonnan. Tabata falta hopi pa e hendenan di Cafarnaúm lo a komprondé e berdadero mishon de Hesus.

Ta kere ku un di e sentidonan mas profundo di aktitutnan di Hesus tabata presisamente esun di trese Dios mas serka, p’asina hendenan lo a komprondé ku Dios nunka ta alehá di su pueblo, ku E ta kana ku su pueblo, ku E ta sufri ku esun ku ta sufri pa motibu di limitashon natural i e ta gosa ku esun ku ta eksperensiá goso di hasi su boluntat. Ta p’esei, e evangelio ta un kontesta riba e situashon desesperá di Yob, ku nos ta skucha den e promé lektura. Yob, ya no por a soportá su sufrimentu, pasobra e tabata pensa ku esaki, tabata nifiká rechaso i abandono di Dios; pero no tabata asina, Hesus ta mustra nos kon asina serka Dios ta kana ku su pueblo, i ta bisa nos klaramente ku E no ta keda indiferente dilanti di nos doló i sufrimentu. Esaki ta un gran notisia! Nos Dios, no ta un Dios ku ta kana leu di nos, E konosé nos i ta kompañá nos na tur momento.

Kon nos a biba esaki? Tin bia den bida nos ta sinti nos mes asin’aki: bandoná pa Dios, manera Yob; ku nos no sa si nos ke lanta riba siguiente dia, ku nos ta sinti ku nada ku nos hasi tin sentido berdadero. Laga nos skucha e Evangelio i habri nos wowo: Hesus ke tuma nos na man i elevá nos di nos estado di falta di speransa ; E ke pa nos sinti nos mes kompañá, iluminá ku su presensia. Su sufrimentu y su resurekshon ta nos speransa. Laga nos kana ku alegria, Hesus ta ku nos; no pa instruí nos i laga nos keda so, sino pa mas ku tur kos, pa kana ku nos. Ta p'esei e ta keda den Eukaristia, komo señal di su presensia konstante den nos istoria. I huntu ku Hesus nos tin e TATA i Spiritu Santu, ku ta duna ánimo i iluminá nos pa sigui lucha den nos bida.

Laga nos trata pa otro hende sinti presensia di Dios serka pa medio di nos aktitut i akshon: un orashon pa un persona, un bishita pa hende malu, papia ku e hende ku nos sintí tabata hopi riba dje. DIOS TIN MESTER DI NOS ” MAN” PA HASI SU MES PRESENTE I “LANTA NOS” DI NOS MALESANAN.